Bővebb ismertető
Janko Poliæ Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatièar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne knji¾evnosti, te preteèa kako hrvatske tako i svjetske knji¾evne avangarde. Djela Janka Poliæa Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame progla¹avane neizvedivima i odbijane. Usredotoèen na apsurd i paradoks, provocirao je blasfemijom i izrugivanjem religijskim i drugim dru¹tvenim vrijednostima, kao i drugim kontroverznim i tabu-temama poput spolnosti, homoseksualizma, ludila, zloèina, smrti. Poezija Janka Poliæa Kamova na tragu avangardistièkog prevrednovanja dovodi u zaèudne odnose knji¾evno tradicijski formiran oblik i sadr¾aj. Dominantna odlika Kamovljeve lirike je negiranje sklada, kao i prevladavanje rubnih psiholo¹kih stanja poput oèaja, bezizlaznosti i sl., zbog èega o¹tro odudara od moderne knji¾evnosti svoga doba. Prvi je u hrvatskoj knji¾evnosti pisao slobodnim stihom. Za ¾ivota je u vlastitoj nakladi objavio dvije zbirke pjesama, obje 1907. godine. Upravo je naslov prve zbirke pjesama obilje¾io Kamova kao "pjesnika psovke". Forma mu je u "Psovki" osobito slobodna i nesputana, a tematizira dru¹tveno kontroverzne teme, izruguje se religiji, moralu, hipokriziji, velièajuæi slobodu, nesputanost i bunt. Antologijskom se smatra "Pjesma nad pjesmama", u kojoj velièa slobodnu i nesputanu ljubav, preljub, strast i slobodu. "I¹tipanom hartijom" donekle se vraæa "pravilnijoj" formi i vezanom stihu, ali su mu teme i motivi slièni, antiracionalistièki, anarhistièki, te zadr¾ava istu, pred-avangardistièku poetiku, uz motive erotizma i zagovaranje slobodne, strastvene i nesputane ljubavi. Na¹e izdanje sadr¾i i nekoliko pjesama koje su objavljene posthumno.